×fAnTaSy×

petak, 18.07.2008.

|5. POGLAVLJE|

- Verixiss, Verixiss, daj se probudi!! - vikala je Hana ko luđakinja i tresla me.

- Što....aooo...?...a daaaj... - zakukala sam poluzatvorenih očiju.

- Za dvadeset minuta počinje nastava! - rekla mi je.

- Što? - iskočila sam iz kreveta - Za dvadeset minuta?

- Ma zezam se! To je bila šala mala de se digneš! Imamo još sat vremena. - rekla je.

- Daj Hana..... Spava mi se! - uzviknula sam ljutito.

- Ali već si se digla! Daj se lijepo obuci i spremi sve stvari! - rekla je dok je odlazila prema WC-u.

- Navukla sam svoju jednostavnu, crnu pelerinu i kosu san počešljala u visoki rep. U ladici u noćnom ormariću iz kutije izvadila sam svoj lijepi smeđe-crveni štapić. Vlasništvo Wolfa Magnusa.

- Idemo? - upitala sam.

- Brza si! Da. - pohvalila me i krenule smo.

Izašle smo iz Gryffindorske kule i sudarile smo se s Hayden i njezinom prijateljicom.

- Pazite kuda se krećete ološi jedni! - povikala je i otresla rukom pelerinu kao da smo je isprljale.

- Zašto nas tako mrzi? - upitala sam Hanu ispod glasa.

- Ma mrzi sve koji nisu čistokrvni i 2skoro sve" koji nisu iz Slytherina! - odgovorila mi je.

- Kako to misliš "skoro sve" ? - nije mi bilo jasno.

- Pa osim Edwarda. I Mikea. Zar nisi primjetila kako je odmjeravala Edwarda jučer za večerom? - upitala me.

- Ne!!! Krava glupa! - povikala san u naletu bijesa.

- Hh - nasmijala se Hana ispod glasa.

- Što je? - upitala sam je.

- Ti si ljubomorna! - to nije bilo niti pitanje a niti zaključak. Nešto između koliko sam mogla procijeniti.

- Ma daj! Ne nisam! Edward mi se ne sviđa! - odgovorila sam i osjetila kako se crvenim.

- Hahahaha... Koga želiš prevariti? Mene ili sebe? - upitala me a ja sam samo zakolutala očima.

***

- Hana! Ovdje! - pozvala sam Hanu i pokazala joj prazno mjesto u trećoj klupi.

- O super! - rekla mi j e i nasmiješila se.

- Napokon smo se svi smojestili. Slytherinci su galamili i dizali uzbunu po učionici.No sva vika je prestala kad je u učionicu ušao oveći, krupniji....čovjek. Na cebi je imao otrcanu crvenu pelerinu i blatne čizme. Neuredna, prljava kosa nagnijezdila mu se na glavi. Izgledao je užasno.

- Dobro jutro prvaši - započeo je - ja sam profesor Arthur Rash i sljedećih 7 godina bit ću vaš profesor Obrane od mračnih sila. Imam osjećaj da se nećemo baš dobro slagati pa zato odmah oduzimam 5 bodova Slytherincima zbog kaosa u učionici!

- Ja i Hana zadivljeno smo se pogedale. Okrenula sam se u stražnji dio razreda da vidim Haydenino lice. Ključala je od bijesa. Zadovoljno sam se nasmiješila.

- Izvadite štapiće i otvorite udžbenike na stranicu 56. Pročitajte lekciju i zapamtite tri čarolije za sputavanje protivnikova tijela. - rekao je i sjeo u stolicu.

- Otvorila sam udžbenik i počela čitati. Više manje sve mi je bilo jasno ali sam većinu vremena provela švrljajući pogledom po razredu. Nakon nekog vremena, neznam koliko je prošlo prof. je zagrmio:

- Zatvorite knjige!!! -

- Od njegovog glasa tako sam poskočila i bdarila nogama u klupu tako da se knjiga sama zatvorila. Primjetila sam da se Mike smije. Osjetila sam da blago crvenim.

- Tri čarolije će nam nabrojati i objasniti gospođica u trećoj klupi koja se cijelo vrijeme vrpoljila u stolici. - rekao je i pokazao rukom na mene. Ustala sam. Uosetila sam da mi se ruke tresu.

- Am... - počela sam no grubo me prekinuo.

- Prvo nam se predstavi -

- Verixiss Whale - rekla sam - Ovaj..ja sam zapamtila tri čarolije sputavanja tijela.
PETRIFICUS TOTALUS - sputava sve dijelove tijela.
INCARCEROUS - sputavanje ruku i gornjeg djela tijela osim glave i vrata.
LOCOMOTOR MORTIS - sputavanje nogu.

- Odlično! Znaš mala mislio sam da ništa nećeš znat! Dobro. Dajem Gryffindorima 5 bodovima za trud gospođice whale.

Wow. 5 bodova zbog mene.

- Onda. Slobodni ste. Za zadaću imate napisati ove tri čarolije i pročitati lekciju na str. 102. - rekao je i pokazao rukom prema vratima.

***

Brzim korakom sam izletjela iz knjižnice. Tri, po mišljenju onih koji nevole baš čitati, debele knjige sam si natovarila u ruke. Hana me čekala u Gryffindorskoj kuli da napišemo zadaću iz OOMS -a i Čarobnih napitaka. Skrećući iza ugla, zadubljena u čitanje sažetka "Povijesti Hogwartsa" nisam ni primjetila da dva dečka idu prema meni. Očito nisu ni oni mene zamijetili jer smo se sudarili i uz gromoglasan tresak knjiga naša sam se na podu.

- Ovaj...jesi li dobro? - upitao me onaj s kojim sam se sudarila.

- Ja..ovaj...da. Valjda - odgovorila sam trljajući si nadlakticu.

- Daj da ti pomognem. - rekao je i ispružio ruku. Nisam htjela ispasti nepristojna pa sam je prihvatila. S lakoćom me podignuo s poda.

- Hvala. - zahvalila sam se.

- Ja sam Eustace. Eustace Wood. Ovo je moj rođak Oliver. - predstavio se.

-Tek tada sam malo bolje pogledala Olivera. Imao je tamnu, blago kovrčastu kosu i lijepe crte lica. Tamne oči sjajile su mu se ispod kuštrave kose.

- Naime Eustace je bio potpuna suprotnost od Olivera, Imao je plavkastu kosu i smeđe bademaste oči. Također je bio vrlo zgodan.

- Verixiss Whale. - pružila sam mu ruku. - Drago mi je.

- Također - Na kojoj si godini?

- Prvoj. Vi? - upitala sam.

- Mi smo na petoj. - odgovorio je.

- Uh.... Stariji ste dosta od mene... - rekla sam.

- Ma i nije to tako velika razlika - rekao mi je Eustace. Nasmiješila sam se. No onda sam čula da me netko doziva.

- Verixiss! - okrenula sam se i ugledala Edwarda kako trči prema meni.

- Edward! - mahnula sam mu.

- Ej Eustace. Oliver. - pozdravio ih je.

- Bok Cullen. Što ima? - upitao je Eustace.

- Bezveze, Evo sam naletio na Whaleicu pa je vodim Hani. - rekao je - Traži te posvuda!

- Oh zbilja? Dugo sam se zadržala ovdje! Idemo! - rekla sam.

- Bok - mahnuli smo dečkima. Udaljili smo se od knjižnice.

- Ne zovi me Whaleica! - oštro sam mu zapovijedila.

- OK Whaleice! - rekao je i zabljesnuo me onim svojeim osmjehom.

- Ma kako hoćeš! - nezainteresirano sam slegnula ramenima.

Šutke smo hodali i u susret nam je stizala Hayden i njezino potrčkalo. Canessa.

- Hej Edwarde - pozdravila ga je i podarila mu jedan od onih pakosno-zavodljivih osmjeha. mene nije ni pogledala.

- Bok hayden - pozdravio ju je edward i nastavio gledati za njom i nakon šta se udaljila. Namjerno je skinula pelerinu da Edward bulji u njenu suknjicu. A on kao i svi dečki blenuo je u nju. Malo je falilo da mu sline počmu curiti niz usta. Neznam zašto ali bijesno sam se okrenula i nastavila bez njega. Tračak ljubomore uvukao se u mene. Ali zašto? Edward mi se NE sviđa!

- Hej Whaleice čekaj! - povikao je i potrčao za mnom.

***

- I tako znači upoznala si Eustaca i Olivera Wooda? - upitala me Hana nakon šta smo riješile zadaću.

- Hmhmm... - promrmljala sam zamišljeno.

- I kakvi su? - upitala me ponovno Hana.

- Simpatični - odgovorlia sam

- I jaaako zgodni! - rekla je vragolasto Katie.

- Ma Katie! Zar je to važno? - upitala sam.

- U potpunosti se slažem s Verixiss! Izgled nije važan. Iako priznajem Oliver je taaako zgodan. - uzdahnula je May.

- May! - povikala sam - Ova zadnja rečenica ti stvarno nije bila potrebna!

- Hahaha - prasnula je u smijeh.

- Nego cure! Da ste danas samo vidjele Edwarda kako slini za Hayden! - rekla sam.

- Pričaj brže što je bilo! - povikala je Hana i bacila se na krevet do May.

- Dok smo se vračali iz knjižnice javila mu se i namjerno skinula pelerinu! I kao vrhunac svega da znate samo kako je hodala dak je prolazila! - uzviknula sam.

- A što on? - upitala je Katie.

- Blenuo u nju kao tele u šarena vrata! - rekla sam i sve smo prasnule u smijeh.

Post nije dug, ali nadam se da vam se svidio....pusek

by V.W.

| začaraj me (133) | printaj | # |

subota, 28.06.2008.

|4. POGLAVLJE|

- Snažno sam zagrlila mamu.

- Volim te - rekla sam joj

- I ja tebe srećo! Čuvaj se i nemoj upadati u nevolje, znam da si sklona tome! - nasmiješila se i poljubil me u tjeme.

- Bez brige, mama. Pisma ću ti slati svaki tjedan - rekla sam joj

- Oh u redu. Što li će samo susjedi pomisliti kada vide sovu svaki tjedan tu? No dobro. Gdje ti je sova? - upitala me

- Oh ona. Lee se zove. S Toxy u posebnom vagonu za životinje. - odgovorila sam joj

- Tko je Toxy? - upitala me.

- Moja mala siva maca. Hana mi je rekla da svi još uz sovu imajui jednu životinju. Ja sam se odlučila za macu. - rekla sam joj, a onda sam začula zvuk lokomotive.

- Moram ići - na brzinu sam je poljubila i otrčala do Magde. Stajala je uz stup i popravljala kosu.

- Hej ljepotice- pozdravila me

- Hy. Gdje je Hana? - upitala sam

- Već je ušla. Čeka te u odjeljku 7. - rekla mi je - Požuri mala! I vidimo se.
Mahnula sam joj i otrčala do vlaka. Ugurala sam se među gomilu djece.

- 1...2....3....4....5....6....i.....7.... - zadihano sam brojila i uletjela u odjeljak broju 7.

- Pa zašto me nisi ček.... - počela sam, ali sam zastala. Zastala jer su najljeppše oči na svijetu gledale ravno u mene.

- Ovaj...oprostite.....ja.....tražila sam prijteljicu.... - slabašno sam se ispričala.

- Nema veze! Ovaj..sjedni... - rekao mi je onaj s najljepšim očima na svijetu.

- Ja… - počela sam.

- Ma daj sjedni! Ionako nećeš naći mjesta! –
Tek sam tada ugledala i drugog dečka. Crna raskruštena kosa bila mu je neuredno raspoređena po glavi. Imao je i crne prodorne oči. Bio je….hm…veoma zgodan.

-Ja sam Mike. Mike Vince. A ovo je Edward – predstavio se i pokazao rukom na onoga s najljepšim očima na svijetu. Edwarda. Edward je imao brončanu, pomalo kovrčavu, urednu kosu. Kad mi se nasmiješio vidjela sam najbjelje i najravnije zube. On nije bio zgodan. Bio je jednom rječju SAVRŠEN.

- Edward Cullen – dignuo se i pružio mi ruku.

- Verixiss Whale – slijedila sam njegov primjer.

- No, sjedni – rekao mi je.

- Ja….trebala bih potražiti prijateljicu. Rekla je da će biti u sedmici. – rekla sam im.

- OK. Ako je ne nađeš možeš doći ovdje doći – ljubazno mi je ponudio, a ja sam osjetila da sam se blago zarumenjela.

- Hvala – rekla sam i izašla iz odjeljka. U svaki sam zavirila, ali ni u jednom nije bilo Hane. U jednom sam naletjela na Hayden i još jednu curu koje su me prijezirno pogledale. Odlučila sam se vratiti Edwardu i Mikeu. Pokucala sam i ušla.

- Evo vratila nam se gospođica…..- nasmiješio mi se Mike.

- Nigdje nama Hane. Mogu sjesti? – upitala sam.

- Oh naravno – Edward se zacrvenio i primaknuo do prozora da mi napravi mjesta. Smjestila sam se do njega. Nisam mogla a da ne osjetim da divno miriše.

- Odakle si? – upitao me Mike.

- Iz Oxforda. Vi? – odgovorila sam.

- Oxforda??? – uzviknuli su obojica u isti glas.

- Da. Zar ne znate gdje se nalazi? – upitala sam.

- Da ali… Oxforda?? Ali to je ono bezjačko naselje! – rekao je Edward - Zar si ti…

- Da. Mama i tata su mi bezjaci! – ponosno sam odgovorila – Smeta li vam to šta?

- Ne! Ovaj…nisi se valjda uvrijedila? Oprosti… - ispričao mi se Edward - Mi smo iz Nokturrna. Čarobnjačko naselje ispod Londona.

- Aha. Ne nisam se uvrijedila. Koji ste razred? – upitala sam.

- Sad ćemo u prvi. Pretpostavljam i ti? – upitao je Edward.

- Da – uzdahnula sam.

***

Vlak je napokon stao. Kroz prozor sam ugledala prekrasnu livadu. Lijeno sam izvukla kovčeg iz odjeljka i stala pogledom tražiti Hanu. I našla sam je. U društvu dvije djevojke.

-Verixiss! – vičući, Hana je trčala prema meni.

- Pa dobro gdje si ti? Ja te svugdje tražim! – uzviknula sam.

- Pa bila sam u sedamnaestici! Zar ti Magda nije rekla? – upitala me.

- Ne! Rekla je da si u sedmici!? – zbunjeno sam odvratila.

-Joj. Nikada me ne sluša! – rekla je i uhvatila se za glavu – No gdje si TI bila?

- Ja? U društvu dvojice simpatičnih dečki. Također prvaši. Ma upoznat ću te s njima. – rekla sam i nasmiješila se od uha do uha.

- Da? – upitala me.

- Da! – potvrdno sam kimnula. – A tko su tvoje prijateljice?

- Ah oprosti! Ovo je May, a ovo Katie. Cure ovo je Verixiss – upoznala nas je. Djevojka imenom May imala je prelijepu gustu svijetlo smeđu kosu. Činila mi se simpatična. Katie je imala također gustu kosu, ali jako …..hm…nije bilo neuredna, ali je bila kuštrava.
Izašli smo iz vlaka. Ispred nas prostirao se ogromni, stari dvorac. Bio je jednom rječju predivan. Čaroban. Nevjerojatan. Okruživao ga je veliki jarak.

-To je Hogwarts? – upitala sam Hanu.

- Da. Predivan je, zar ne? – upitala me.

Potvrdno sam kimnula.
A onda se izdaleka začuo glas. Približavao nam se čovjek nadasve simpatičnog i smiješnog izgleda. Bio je nizak i debeo. Debelu glavu okruživala je griva narančaste kose. I brade. Izgledao je poput zapuštenog medvjedića.

-Prvašiiiiiiii!!!!!!!!! – oglasio se. – Za mnom u dvorac.

Svi smo ga slijedili. Prešli smo pokretni most i našli smo se u dvorcu. Bila sam očarana. Nisam mogla zamisliti da je ovo moj novi dom. Svi smo slijedili omanjeg čovjeka u veliku i prostranu prostoriju gdje su se ostali učenici smjestili. Na čelu nalazio se učiteljski stol. Bio je veoma dug. Među svim čudnovatim profesorima jedan se isticao. Bio je visok i žilav. Imao je dugu srebrnkastu bradu i kosu. Tada je ustao i progovorio.

-Dobro došli dragi moji na još jednu godinu vještičarenja i čarobnjaštva u Hogwartsu. – progovorio je. –

Počinjemo s razvrstavanjem u domove. Prvaši slijedite profesoricu McLive. I za one koji me ne poznaju ja sam ravnatelj Albus Straush.

O moj Bože u koji ću dom završiti, pitala sam se. Sigurno u neki najbezvezniji jer sam bezjakinja. Edward i Mike su mi pričala da ja Gryffindor najbolji. I Hana mi je rekla da je Magda i cijela njena obitelj bila u Gryffindoru. Profesorica McLive progovorila je.

-Dobra večer mili moji. Ja sam prof. McLive i zaželjela bih vam uspješnu godinu. Počet ćemo s razvrstavanjem. Razredbeni klobuk – pokazala je na stari, sivi, otrcani šešir – stavit ću vam ga na glavu, on će prodrijeti u vaše misli i staviti vas u dom u koji spadate.

- Avery, Stewar – prozvala je. Dječak zgodnog, ali pakosnog izgleda izašao je iz reda i uputio se prema profesorici. Klobuk je uzviknuo;

- SLYTHERIN –

Cerabbe Barty također je bio Slytherin.

Zatim je na red došao Cullen, Edward. Edward je došao do profesorica McLive. Klobuk mu je jedva dotaknuo glavu a već je uzviknuo;

-GRYFFINDOR-

Pljesak sa stola Gryffindora se začuo.

Hana je također bila Gryffindor. Prije nego što je otišla sjesti za stol Gryffindoraca uputila mi je nekoliko riječi podrške.

Lisei, Hayden bila je , naravno, u SLYTHERINU.

Mike je također bio Gryffindor.

A onda je došao i red na mene. Polako sam istupioa iz reda i sjela na stolicu. Prof. McLive nataknula mi je klabuk na glavu. Nešto je mumljo i pitao se da li da me smjesti u Rawenclaw. No tada se jasno i glasno začulo;

-GRYFFINDOR-

I ovog puta pljesak se začuo. Hana mi je pohitala u zagrljaj.

-Gryffindorka si! Yes! – uzviknula je i poljubila me.

- Da! – uzvratila sam joj poljubac. Požurile smo naći mjesto za stolom. I našle smo ga ni više ni manje nego nasuprot Edwarda i Mikea.

- Hej – jednoglasno su me pozdravili.

- Hej – odvratila sam i primijetila da me Hana gleda raskolačenih očiju. – Ovaj….ovo su Edward i Mike, Edward i mike ovo je Hana – predstavila sam ih.

- Bok – pružila im je Hana ruku.

- Edward – pružio joj je ruku. Mike je slijedio njegov primjer.

- Mi smo se upoznali u vlaku. S njima sam bila u odjeljku.
- Ohoho! Super – vragolasto mi se nasmiješila i tucnula me laktom.

***

Spavaonicu sam dijelila s Hanom, Katie i May. May je bila nadasve simpatična i draga.

-Joj kako imaš slatku macu – rekla mi je i pomaziola Toxy – Kako se zove?

- Toxy. I tvoja je cakana. Kako se ona zove? – odgovorila sam

- Roxy!Moja maca se zove Roxy! Heeh! Toxy i Roxy! – rekla je.

- O! Super ime. Samo ih nemojmo zamiješati! Heeheehee! – nasmijala sam se.

Spavaonica je bila doista velika. Izvadila sam odjeću iz kovčega i počela je slagati u ormar. Primjetila sam da me
Hana, Katie i May gledaju.

-Jesi li ti normalna? – upitala me Hana – Pa za šta ti služi štapić?

- Ali ja…ja neznam kako…. – posramljeno sam odgovorila.

- Ma gledaj. Magda to ovako radi! – rekla je i uperila štapić u moju odjeću.

- POSPREMI- uzviknula je i sva moja odjeća uredno je slaetjela u ormar.

- Wow – zadivljeno sam uzviknula.

- Ma daj nije to ništa! Nego koje predmete imamo sutra? – upitala je.

- OOMS, travarstvo, preobrazbu i čarobne napitke. – pročitala je Katie.

- Nadam se da neće biti dosadno. Mama mi je rekla da je OOMS zakon! I profesor isto! – rekla nam je May.

- Super! Već je poprilično kasno. Laku noć cure! – rekla je Hana i legla u krevet.

Svi smo slijedili njen primjer.

Nadam se da se svima svidjelo.
Pusa
By V.W.

| začaraj me (86) | printaj | # |

utorak, 17.06.2008.

|3. POGLAVLJE|

- Danas je dan! THE DAN!!! Ah koliko sam sretna! Neizmjerno sretna! Sve svoje stvari sparirala sam u dva velika kovčega. Nisam mogla disati od tolike količine radosti koja mi je ispunjavala tijelo. U 15:00 krenuli smo u London. Ubrzo sam stigli. Vožnja je protekla dobro iako me mama mrko gledala. Njoj još uvijek nije svejedno. Tata je otišao kupiti karte za vlak.

- Oprostite gdje se točno nalazi peron 5/5? - upitao je tata te se okrenuo prema meni. Okrenula sam glavu.

- Žao mi je ali takav peron ovdje ne postoiji?! - čovjek mu je odgovorio i pogledao nas na način kao da pokušava dokučiti tko nas je pustio iz sanatorija.
Sve je bila laž! Sve! Nisam mogla vjerovati! Zašto su mama i tata uvijek upravu? Zašto? Pokušavala sam zaustaviti suze ali jednostavno su potekle. Mama me privukla u zagrljaj.

- Dušo rekli smo ti da to nemože biti istina. - rekla mi je i poljubila me u glavu.

Ali tada, tračak nade vratio se u moje tijelo. U blizini možda udaljeni 2-3 metara stajali su muškarac i žena i žučno su raspravljali. Muškarac je imao crnu gustu kosu i bio je visok, a žena je bila lijepa i imala je dugu, bakrenocrvenu kosu. Tada sam između njih ugledala djevojku svojih godina. Imala je kao i majka dugu bakrenocrvenu kosu i je bila visoka. Na sebi je imala traperice i jednostavnu crnu majicu.

- Ne Magda, NE!!!! - obračao se crnokosi čovjek ženi crvene kose.

- Will molim te smiri se.... - plaho je govorila crvenokosa žena zvana Magda.

- Kako da se smirim!?! Reci mi kako?! Da se smirim a ti mi kažeš da si vještica! Nakon 14 godina braka ti mi kažeš da si vještica! I da nam je dijete vještica!!! - vikao je crnokosi čovjek imenom Will.

- Ja sam se prilagodila tvom svijetu gdje nema magije! Znaš li zašto Will!? Zato šta te volim. Zaljubila sam se u tebe onog trena kada sam te prvi put vidjela! I znala sam da me nećeš pogledati ako ti kažem da sam vještica! - smirenim tonom odvratila mu je Magda.

- ??? A tko ti je rekao da te neću pogledati!? Meni nije važno tko si, neego sam ljut što si mi to tajila 14 godina! - ljutito je uzviknuo Will.

- Da,da....ali s vremenom sam shvatila da ti to nije važno.......i zato te volim - rekla mu je Magda i bacila mu se u zagrljaj. On joj je uzvratio kratkim poljubcem. Primjetila sam da djevojka između njih koluta očima.

- I gdje je taj peron 5/5? - upitao je Will.

- Tu. Piše 5/5 ali ti to nevidiš jer si bezjak. - rekla mu je Magda i pokazala rukom na sivi stup.
Pogledala sam prema njemu. I zbilja, u kamunu je bilo urezanu 5/5. Raširila sam oči od uzbuđenja. Mama me s nevjericom pogledala. A tata je lupkao nogom o pod. Sigurno su i oni čuli razgovor gđe. Magde i g. Willa. Potrčala sam prema njima.

- Oprostite jesteli možda sapomenuli peron 5/5? - upitala sam Magdu.

- Da dušo, nalazi se ovdje. Točno tu. - pokazala mi je na sivi stup na kojem je urezano stajalo 5/5.

- Tu - začuđeno sam ju upitala.

- Da dušice! Ti si sigurno vještica koja kreće u prvi razred u Hogwartsu, ali si iz bezjačke obitelji jer vidim da nisi baš dobro upućena, zar ne? - upitala me Magda.

- Ovaj da, da. - slabašno sam odgovorila.

- Ah i moj muž je bezjak! - veselo mi je uzvratila.

Moji roditelji upoznali su se s Magdom i Willom Greig. Bili su vrlo simpatični.

- Dođi draga da te upoznam sa mojom kćerkom Hanom - rekla je Magda i povukla me za sobom.

- Ja sam Hana Greig - ljubazno mi je pružila ruku djevojka imenom Hana.

- Verixiss. Verixiss Whale. Drago mi je - odvratila sam joj.

- Imaš super ime - ljubazno je odgovorila i nasmiješila mi se.

- Oh ma da - odvratila sam i nasmijala sam se. Naš razgovor prekinula je Magda.

- Hmkhm - nakašljala se - Ovaj morale bi poći u kupnju. Znate preuzeti knjige, kupiti ljubimce, pelerine, štapiće.......

- OK Magda! Skužile smo! - prekinula ju je Hana.

- Zoveš ju Magda a ne mama? - upitala sam je.

- Ma da! Pa starija je od mene 20 godina - odgovorila mi je i prasnule smo u smijeh.

Došle smo do roditelja. Magda je rekla da će ona ići s nama. Mama mi je pružila novac, a Magda ga je zamijenila u galeone. Pozdravila sam mamu, tatu i g. Willa. Magda je zakoračila prema sivom stupu. Mislil sam da će glavom opaliti u njega, ali ona je glatko prošla. Iza nje je išla Hana. Ona je uspjela. Krenula sam. Sigurno ja neću uspjet, pomislila sam. Zakoračila sam i obuzeo me divan osjećaj. Kao da letim. Ali brzo je prošao jer sam se našla na prljavom tlu pored Magde i Hane.

- Evo te! Uspjela si - uzviknula je Hana i dala mi pet.

- Pa naravno da je! Idemo sad prvo po štapiće. Za mnom - rekla je magda i dala nam znak rukom da je slijedimo. Putem sam čavrljala s Hanom. Rekla mi je kako je Magda super zabavna i da joj je kao starij sestra. I još mi je rekla da je ona od svoje 7 godine znala da je vještica, ali da nije rekla tati. Napokon smo došli do malene trgovine s ulaštenim crnim vratima.

- Dan gospodine Yaleski - pozdravil je Magda.

- Ohohohohooo - iza ugla pojavio se omanji, pročelavi starac. - To si ti moja Magda. Još si uvijek lijepa kao porculanska lutka!!!

- O hvala vam - odvratil je Magda.

- A ovo je sigurno tvoj kći?? - upitao je očiju uprtih u Hanu.

- Da - odgovoril je Magda i nasmiješila se Hani koja joj je uzvratila.

- Oh vidi se! Ista je ti kad si bila njezinih godina, ista. Znaš mala tvoj je majka jedna od najzgodnijih vještica!!! - rekao je gospodin Yalesiki Hani.

- Oh to znam!! - ponosno je odgovorila Hana.

- O da i .... - počeo je gospodin Yaleski no prekinulo ga je zvonce na vratima.

U trgovinu su ušle dvije prilike. Oba dvije su imale prelijepu crnu, gustu kosu koja im je padala do polovice leđa. Starija žena, bila je obučena u ukrašenu crno-sivu pelerinu i izgledala je veoma mladoliko i lijepo, ali i jako oholo. Mlađa djevojka, bila je vjerojatno mojih i Haninih godina. Jedina razlika u njihovu izgledu bile su oči. Satrija žena imala je prodorne crne, ali jednako hladne kao što su bile morsko plave mlađe djevojke. Kretale su se...hm...dostojanstveno.

- Dobar dan - pozdravila je ledenim glasom starija žena.

- Dan Gina, dan - rekao je g. Yaleski i naklonio se prema starijoj i mlađoj ženi. Gina je prijezirno puhnula.

- Vidim da svi trebate štapiće, ne? Pa da vidimo - rekao je g. Yaleski i jednim trzajem štapića sve kutije s štapićima spustio na svoj stol.

- Wow - šapnula sam Hani a ona je samo kimnula glavom.

- I? Tko će prvi? - veselo je upitao g. Yaleski. Magda je gurnula Hanu. Hana joj je uzvratila prijetećim pogledom, na koji se Magda samo nasmijala.

- Evo nam najhrabrije. Nemoj se bojati draga, uzmi i zamahni. - bodrio je Hanu g. Yaleski.

Hana je trzala ali ništa. Tek je sedmi štapić koji je isprobala odgovarao. Zadovoljno se nasmiješila.

- To je pravi za tebe, malena - rekao joj je g. Yaleski i pružio joj ga. - Sljedeći?

- Ja ću - napokon se javila i malađa cura ledeno plavih očiju.

- Samo naprijed! Tvoje ime je? - upitao je g. Yaleski.

-Hayden. Hayden Lisei - ledeno je odgovorila.

- No probaj Hayden - rekao joj je g. Yaleski i pokazao štapiće.

Cura zvana Hayden mislila se koji će štapić uzeti i nakraju je uzela crni štapić od božikovine. Graciozno je zamahnula i iz štapića je izfrcalo nekoliko crvenih zraka.

- Oh iz prve! Bravo! To je urođeni talenat!! - uzviknuo je g. Yaleski, a zatim pogledao mene. -Još si samo ti ostala dušo!?

Zakoračila sam prema njemu. Bilo me strah, užasno strah.

- Uzmi i zamahni! Slobodno- bodrio me.

Uzela sam u ruku crni štapić i zamahnula. Ali ništa se nije dogodilo. Utjehu mi je davalo to što ni Hana nije uspjela iz prve. Uzela sam drugi štapić i pokušala s njim. Ali ponovno ništa. Ni treći mi nije odgovarao. Ni četvrti, ni peti, ni šesti, ni sedmi i niti jedan štapić u trgovini nije mi odgovarao. Svi su gledali u mene. Bila sam zaprepaštena. Osjećala sam kao da su mi se noge odsjekle.
A onda je hladni glas progovorio:

- Jesi li ti sigurna da si uopće vještica? - upitala me drsko Gina.

- Naravno da je vještica - povikala je ratoborno Magda i stala u moju obranu.

- Oh ja samo pitam. Jer kad se druži s ovakvim ološem poput vas i nemože biti ništa drugo nego prljava mala mutnjakuša!!! - s gađenjem joj je uzvratila Gina.

- Kako se usuđuješ? - povikalča je Magda i izvadila svoj štapić. Nisam znala što riječ mutnjakuša znači ali znala sam da nije lijepa.

- Na Magda! Neću se spuštati na tvoju razinu! - povikala je Gina.

- No no! - smirio ih je g.Yaleski - Pustite da ovoj mladoj dami nađemo odgovarajući štapić.

- Da - rekla je Magda i ispričala mi se. No nije imala zašto.

- Ima jedan......ali nemoguće da bi odgovarao ovoj djevojci....djevojci tako krha i nevina izgleda.....na probat ćemo! - rekao je g. Yaleski i otišao u stražnji dio trgovine. Pomislila sam , tko zna što će mi sada donijeti. A onda je izvadio ulašteni smeđi štapić i pružio mi ga, dok je pritom zabrinjavajuće vrtio glavom. Uzela sam ga u ruku. Uzdahnula sam i zamahnula, a iz njega je izletjelo nekoliko žutih zraka. Nasmiješila sam se to uspjelo mi je , to!!!

- Za ime Boga, ovo je nevjerojatno!!! - uskliknuo je g. Yaleski.

- Zašto! Po čemu se ovaj štapić razlikuje od ostalih? - napokon sam i ja upitala.

- Ne držim ga za prodaju jer već dugi niz godina već nikome ne odgovara. Baš nikome. Prije više od 80 godina koristio ga je jedan vrlo nadareni, hrabri čarobnjak Wolf Magnus. Krasila ga je iznimna hrabrost i u ono vrijeme kad ne svijet čarobnjaka nije bio siguran upustio se u pustolovinu života. Tada najgori čarobnjak okomio se na sve dobre čarobnjake želeći stvoriti rasu vladara svijeta, a Wolf je krenuo da ga zaustavi. I uspio je. Ali prije svoje smrti rekao je: - " Neka ovaj štapiš naslijedi onaj tko ima sve značajke duge, a to su iznimna hrabrostl dobro srce i spremnost za velika djela."- Svi su mislili da ga nitko neće naslijediti, jer nitko nema sve značajke duge. Mnogi su ga probali ali nisu uspjeli.Ali, čini se da smo, koliko god to nevjerojatno zvučalo, našli Magnusova naslijednika. - ispripovijedio je g. Yaleski dok smo ga svi slušali.

- I meni odgovara? - slabašno sam upitala.

- Čini se da da! - odgovorio mi je g. Yaleski i pogladio me po glavi.

| začaraj me (75) | printaj | # |

|2. POGLAVLJE|

-Moj krevet obasjale su prve zrake sunca. Lijeno sam otvoril oči. Bilo je te osam sati. Mobitel mi je zazvonio. Valeria, pomislila sam. Tko bi drugi zvao u osam sati ujutro.

- Halo? - zijevajući sam upitala.

- Ixi ! - s druge strane telefona zakreštala je Valeria. Pogodila sam.

- Hej.... -

- Vratila sam se! Jutros u sedam! mogu li doći do tebe?? -

- A sad.....??? -

- Pa u 08:45, može??? -

- OK... -
Mobitel sam odložila na noćni ormarić i uzdahnula. Mozgala sam dali da pokažem pismo Valerii? Ona mi je ipak najbolja prijateljica. Dobto. Odlučila sam. Pokazati ću joj. Znam da će misliti da sam luda, ali neka. Svejedno ću joj pokazati. Sišla sam niz stube i pritom tri puta posrnula. Da. Jako sam smotana. Na brzinu sam pojela krafnu i uredila se. Donekle. Uvijek izgledam pomalo čudno. Nisam ružna ili nešto tako , ali jednostavno mi nešto nedostaje. Jednom mi je jedna djevojčica u vrtiću rekla da sličim na kita. Da imam njušku kao i on, ali mam mi je objasnila da je to zato što se prezivam Whale(kit!!!). Uz nenormalno ime imam još nenormalnije prezime. Jadna ja. Najedamput sam začula lupanje po vratima. Dobro da mam nije kući, već bi je strefio srčani, pomislila sam. Prije nego šta sam vrata otvorila Valeria mi je uletjela u kuću i stala me grliti.

- Tako si mi nedostajala - nasmiješila se i cmoknula me u obraz. Uzvratila sam joj.

- I ti meni - rekla sam.

- Imam poklon za tebe - rekla mi je i pružila šarenu vrećicu. Sjele smo na kauč. Raspakirala sam poklon. Iz vrećice su ispale dvije prekrasne nerukvice. Zbilja me iznenadila.

- Prekrasne su. Zbilja - odvratila sam joj.

- Drago mi je da ti se sviđaju. - rekla mi je i stavila mi ih je oko lijeve ruke. - Eto da ti donose sreću gdje god bila.

- Hvala - odgovoril sam joj i snažno je zagrlilia. - Ovaj....morala bih ti nešto pokazati.

- Da. A što to? - upitala me i zagonetno mi se nasmiješila. Uvijek je tako vragolasta. Potrčala sam u sobu i uzela pismo. Pružila sam joj ga. U sebi ga je pročitala. Mislim više puta jer ga je dugo držala u ruci.

- Jeli ovo istina? - upitala me još uvijke hipnotizirano buljeći u pismo.

- Ja.....neznam.....mama i tata mi nevjeruju..... - odvratila sam tužno.

- Ma daj.....mislim i ja imam bujnu maštu, ali sad.....ovo.....netko se sprda s tobom....... - pogledala me.

- Oh.....ni ti mi nevjeruješ.......ali.....možda sam stvarno......znaš.....vještica. - rekla sam joj i pogledala je da vidim njenu reakciju. Prasnula je u smijeh.

- Ma daj.......mislim stvarno si djetinjasta..........u početku sam mislila da ćeš se i ti početi smijati i da ćeš reći da je šala, ali vidim da ti stvarno vjeruješ u to. - kroz smijeh mi je odgovorila. Suze su mi se skupile u očima. Ovo nisam očerkivala od nje.

- Ni ti mi nevjeruješ...... - promrmljala sam više za sebe.

- Pa naravno da ne!!! Zbilja si u posljednje vrijeme čudna............i još si dijete.......koje vjeruje u vještice!!! - kreštavo mi se nasmijala u lice.

- Kako možeš???? - upitala sam je i digla se na noge.

- Šta??? Nevjerovati ti? Pa nitko ti nevjeruje........Hajde začaraj me da ti povjerujem......čiri-bu-čiri-ba........hehehehe......ma stvarno si smiješna....!!! I za razliku od mene i Genesse još si uvijek dijete.......pa je bolje......... - nije završila jer sam joj ja upala u riječ.

- Da se više ne družimo!!! Doviđenja!!! - povikala sam, gurnula je kroz vrata i briznula u plač. Možda ja još i jesam dijete... Za svaku sitnicu se rasplačem........i vjerujem u čuda........

----------------------------------------***----------------------------------

- Lijeno sam držala vilicu u ruci i stavljala u usta komadiće mesa. Nisam mogla niti sam htjela mamu i tatu pogledati u oči. Suze su mi i onako svako malo navirale na oči.

- Oh Verixiss - rekao je tata i nježno me pogladio po glavi. - Nemoj biti toliko tužna draga! Ne mogu vjerovati da vjeruješ da to postoji! Srećo moja znaš li što bi se dogodilo da odemo sutra u London, na Bool Prop i da pitamo za peron 5/5? Znaš? Rekli bi nam da ne postoji, draga, nepostoji.!!!

- Ali barem odimo! Molim vas odimo, molim vas! Ako je sve laž zaboravit ću! Ali odimo... - moljakal sam.

- Ali Verixiss odakle ti odakle ti uopće ideja da postoji peron 5/5!? Postoji 4....pa 5.....6....7.... nigdje nema tog vražjeg 5/5....!!! - napokon se i mama javila.

- Martha....Martha....no pusti.....Otići ćemo u London i dokazati joj da je sve laž! Jedna velika laž! Jesi sad sretna? - upitao me. Da sretna......umjesto odgovora snažno sam ga zagrlila i doslovno otplesala u svoju sobu. Mojoj sreći nije bilo kraja.

Na ovom postu ću zabranit komentiranje jer ću odmah napisati i treće poglavlle tako da mi komate na trećem poglavlju i za drugo i za treće..........

pOzZaM vAs

| začaraj me (0) | printaj | # |

nedjelja, 15.06.2008.

|1. POGLAVLJE|

-Jutro je bilo taaako dosadno. Geness i Valeria nisu bile u Oxfordu. Genessa je išla u Wels, a Valeria u London. Vraćaju se tek sutra. Uzdahnula sam. Pogled mi je pao prema radnom stolu prepunom novih školskih knjiga koje je tata donio iz knjižare. Nisam mogla vjerovati da škola počinje za tri dana. Praznici su bili tako kratki. Nisam upoznala tijekom ljeta niti jednog dečka! Barem sam se nadala da će mi ovo ljeto biti sretno za ljubav. Mislim nisam ni ja više balavica!!!! Prije tri i pol mjeseca napunila sam 13 godina. Za razliku od mene i Genessa i Valeria imaju dečke. Dakako nisu ništa posebno ali su ipak dečki! A dečke kao da ja ne zanimam…. A Genessa mi stalno govori da se strpim i da ću ga i ja imati! Ali kad će to biti??? I usput da vam napomenem moje „zanimljivo“ ime!! Verixiss. V-E-R-I-X-I-S-S!!! Mislim ono. Kad sam pitala mamu i tatu zašto su mi dali takvo ime, tata je rekao da je čarobno , a mama da je baš divno i jedinstveno!!! Pa naravno da je jedinstveno kad nitko normalan svoje jedino dijete ne bih nazvao VERIXISS!!!!!! A Valerii i Genessi se baš sviđa…….. Prestala sam razmišljati o dečkima i imenima i dale sam se u pospremanje kuće. Počistila sam sobu, uredila krevet i ormar. Baš sam se htjela baciti na kauč, kad me trgnulo zvono na vratima. Sišla sam niz stube i otvorila ih. Pred vratim je stajao poštar.

- Dan. Imam pismo za gospođicu Verixiss Whale. – rekao je i nasmiješio mi se.

- Za mene? – upitala sam zbunjeno misleći tko bi meni mogao poslati pismo. Uzela sam ga u ruke, pozdravila poštara i zatvorila vrata. Na poleđini pisma velikim je crvenim slovima pisalo moje ime i prezime. Otvorila sam ga i počela čitati. Gulp

- Poštovana gopođice Whale!
Sa zadovoljstvom možemo vam priopčiti da ste primljeni u školu čarobnjaštva i vještičarenja Hogwarts.
Nadamo se da ćete se odazvati našem pozivu!
Očekujemo vas 1. Rujna u Londonu na stanici Bool Prop u 18:30 h na peronu 5/5.
Hogwarts-express kreće u 19:00 h.

S poštovanjem Mathilda Bloom

p.s. Raspored knjiga dobit ćete naknadno

-Pismo sam pročitala opet, pa opet i onda opet! Nisam mogla vjerovati!?! Kakva škola čarobnjaštva? Zar to ne postoji samo u bajkama??? Ali onda mi je sinulo; netko se sprda sa mnom!!!!

-----------------------------------------***------------------------------------

- Mama, tata? - izgovorila sam dok sam trpala tjesteninu u usta.

- Da dušo? - upitala me mama nedižući pogled s tanjura.

- Onaj.... ja sam dobila...... jedno ......hmkm....pismo.... - nespremno sam odgovorila

- Kakvo pismo Ixi ? - upitala me mama ponovno nedižući pogled s tanjura.

- Evo - rekla sam i izvadila pismo iz džepa. Tata ga je uzeo i naglas pročitao. Mama je tek tada digla pogled s tanjura.

- Ma Verixiss kakve su to gluposti za ime Boga? - upitno me pogledao tata.

- Ali nisu glupost! Istina je! Čudno jest ali istinito!!! Ja sam vještica!!! - uzvratila sam malo ljućim tonom.

- Ma daj Verixiss mislio sam da te to prošlo kad ti je bilo pet godina - tata je prasnuo u smijeh, dok se mama držala smrtno ozbiljna.

- Znala sam da mi nećete vjerovati!!! - nota histerije uvukla se u moj glas.

- Ma daj! Jeli se ti to sa nama zezaš ili te netko dobro nasamario??? Molim te Verixiss!? Čuješ li ti ovo? Peron 5/5!!? Koliko sam puta bila na Bool Propu i nikada nisam zapa zila peron 5/5!!! - rekla mi je mama.

- Pa možda je za vas obične nevidljivo!!! - rekla sam joj.

- Ma daj molim te...... -počela je ali sam je prekinula svojim deranjem.

- Nikada mi nevjerujete!!! Otiđimo tamo pa vidimo!!! Molim vas!! Ako nije istina sve ću zaboraviti i više nakada neću spomenuti vještičarenje niti peron 5/5!!! Molim vas!!! - proderala sam se znajući da će ih ovo razbjesniti.

- Nemoj se derati!! Nećemo te odvesti na Bool Prop i odmah ćeš na to zaboraviti!!! Žališ se da nemaš dečka, a pogledaj se kako si djetinjasta!!! Idi u sobu i o ovome više nema priče, jasno???!!! - zajapureno mi upitala mama.

Nisam odgovorila, nego sam se skupila sa stola i otrčala u svoju sobu. Bacila sam se na krevet i počela sam plakati. Čak i ako je sve istina ja neću otići...........Jećajući sam sigurno i zaspala.....